Nedavno sam se našla u situaciji u kojoj sam imala prilike promatrati kako si mi ljudska bića volimo zakomplicirati život više nego što je potrebno. To me navelo na zaključke koji mi se već neko vrijeme vrzmaju po glavi, ali tek su se nedavno uobličili u smislenu cjelinu. Riječ je o stvaranju suvišnog psihičkog potencijala.  Da, zvuči magično i mistično. No zapravo je riječ je svakodnevnoj pojavi s kojom ste se sigurno i sami susreli. Primjerice, sigurno vam se u životu bar jednom dogodilo da nešto toliko jako i dugo želite da, kad konačno dođe trenutak u kojem to nešto možete i dobiti vi  – napravite sve suprotno od onoga što biste htjeli napraviti?

Jeste li se ikad toliko grčevito spremali za neki intervju, razgovor ili ispit, da ste u trenutku kad ste trebali pokazati svoje mogućnosti potpuno zablokirali? Ili ste toliko dugo iz prikrajka promatrali njega/nju da ste, kad je došao trenutak da se upoznate, vi -  dali petama vjetra. Ili ispali najveći mulac na svijetu i pitali se što vam je odjednom, radi čega se tako ponašate?  Ili, noćima prije dugo očekivane poslovne prezentacije niste mogli ni oka sklopiti jer su vam se po glavi vrzmale misli o tome “što ako…?” To je ono što u ovom tekstu jednim imenom zovem stvaranje suvišnog psihičkog potencijala.

Da počnemo od najbanalnijih primjera, nedavno sam gledala meni obližnje pizzerije razmišljajući što naručiti. S obzirom na to da sam obožavatelj ljutog, za oko mi je zapela pizza sa ljutim nadjevom, ali sam sama sebi mentalno naredila da ne mislim na tu pizzu, već da umjesto toga naručim nešto “zdravije”. Meni sam pregledala još par puta, razmišljajući kako ću i naručiti nešto od toga “zdravijeg”, pri čemu mi je pogled stalno iznova zapinjao o tu “nezdravu pizzu”. Do trenutka u kojem sam nazvala pizzeriu jedino što mi je bilo u glavi bila je ta, “nezdrava”, pizza. Kad me čovjek s druge strane linije pitao što želim naručiti,  zaprepašteno sam čula samu sebe kako izgovaram upravo to.

Što se dogodilo? Zašto sam napravila upravo suprotno od onoga što sam planirala? Mentalna zabrana razmišljanja o nečemu također može predstavljati suvišni psihički potencijal.

Trebamo znati da naša kognicija ne razumije riječ “ne”, već uglavnom vidi samo predmet o kojemu razmišljamo.  Upravo kao u popularnoj televizijskoj reklami, “nemoj misliti na torticu” najčešće stoga završava tako da velikih očiju posežemo za torticom…i još jednom, i još jednom. Pretjerana kontrola određenih misli najčešće vodi do toga da se te misli vraćaju u nekontroliranom obliku, slično kao što i pretjerani pritisak da u nekoj situaciji budemo pametni i šarmantni najčešće vodi do toga da budemo sve samo ne takvi.

Poznata je Wegnerova studija o “bijelim medvjedima” , u kojoj su on i suradnici tražili od ispitanika da sljedećih par minuta tijekom eksperimenta razmišljaju o svemu, osim o bijelim medvjedima.  Oni kojima se pokoji bijeli medvjed ipak omaknuo, dobili su upute da na papir napišu crticu za svakog bijelog medvjeda koji protrči njihovim mislima.  Pogađate što se dogodilo. Skoro svi ispitanici na kraju eksperimenta imali su više od jedne crtice na papiru, a bilo je i onih koji nisu mogli prestati razmišljati o tim krznenim stvorenjima.

Wegnerova su daljnja istraživanja pokazala da kada osobe previše razmišljaju o ishodu neke situacije  ili kad razmišljaju o više stvari istovremeno, te kada imaju malo vremena da donesu odluku – ono što osoba učini može biti upravo suprotno namjeravanome.  Pogotovo u situacijama u kojima se ljudi trude da nešto ne učine.

To je suvišni psihički potencijal, koji se može manifestirati kao pretjerana želja da nešto učinimo, postignemo, da se stvari odviju na način na koji smo to zamislili, ili pak kao pretjerana želja da nešto ne učinimo.  Budući da najčešće završava kogntivnim preopterećenjem i pritiskom radi kojeg onda radimo stvari koje i nas same iznenađuju, takav je potencijal bolje ne stvarati. No, lako je reći, kako to učiniti?

Iz vlastitog mi se iskustva te komadića tuđih mudrosti skupljenih putem kroz vrijeme nametnulo sljedećih par naputaka;

Pustite da vam odluka sjedne

O tome sam već pisala u kolumni o intuiciji, no pišem opet i pisati ću opet jer ne mogu dovoljno naglasiti važnost toga.  Odluke najčešće ne donosi naš racionalni, svjesni dio, onaj za koji će vam tereputi koji se bave hipnozom reći da čini samo 5% od ukupnog uma. Ne, odluke donosi onaj nesvjesni dio, onih 95% koji nisu pod vašom svjesnom kontrolom, i kojemu povremeno treba maknuti ovaj racionalni um s puta, baš kako bi ta podsvijest na kraju pomogla raciju da donese dobru odluku. Zašto je bitno da odluka bude donešena iz tijela, umjesto iz glave? Zato jer su takve odluke obično sigurnije i stabilnije. Što je pak manja sumnja u odluku, manje ju je potrebno mentalno preispitivati. Manje preispitivanja ujedno znači i manje psihičkog opterećenja.

Fokusirajte se na ono što želite ali ne opsesivno

To znači, ustanovite što želite, a što ne, i potom se nastojite fokusirati na proces.  Ako trebate spremiti prezentaciju, razmišljajte o tome kako da bude što bolja, a ne o tome kako će sama prezentacija izgledati. Ako je riječ o sastanku s nekim koga želite impresionirati, okvirno se pripremite za njega ne razmišljajući hoćete li u tome uspjeti ili ne. Ukratko, učinite sve što treba da bi se rezultat dogodio, ili da biste donijeli ispravnu odluku, ali o samom rezultatu nemojte previše razmišljati.

Ne stavljajte sve na jednu kartu

Lijepo je znati što želite i ići prema tome, ali život često ne igra prema našim pravilima.  Murphyev zakon u ovakvim se slučajevima često pokaže točnim, pogotovo kad ljudi sve stave na jednu kartu i potom se začude kad tu kartu ne dobiju. Nemojte se čuditi, nego uzmite u obzir da nekad stvari jednostavno ne ispadnu tako kako priželjkujete. Imajte, stoga, alternativu. Jednu, dvije, pet. Na taj način ćete imati back-up plan za slučaj da prva stvar ne upali, što će vam samo po sebi skinuti s glave ne samo pritisak ispunjenja rezultata već i dodatne “što ako…?” Naime, alternative imate pa nema potrebe da previše brinete.  Tako smanjujete suvišni psihički potencijal, a istovremeno, u stanju ste mirnije podnijeti razvoje događaja koji ne odgovaraju vašim očekivanjima.

Uravnotežite se suprotnostima

Kad primjećujete da nijedna od gore navedenih aktivnosti ne funkcionira, napravite nešto radikalno suprotno od onoga na što ste previše fokusirani. Ako vam je kogntivino preopterećenje rezultat posla, upalite najgluplju seriju na svijetu i uronite u nju. Ako je rezultat opsesiranja oko neke odluke, izađite i na jednu noć zaboravite da tu odluku uopće trebate donijeti.  Ako je riječ o težoj životnoj odluci, pet se dana ponašajte kao da je nema. Pustite neka ona sama izroni, neka vas potraži iz tijela.  Ako je pak riječ o pizzi, hm… probajte ju ne naručiti?! :)

A kad se ipak čujete kako ju naručujete, tada prihvatite da su povremena stvaranja suvišnog psihičkog potencijala neizbježna za nas, ljudska stvorenja. I budite zahvalni što na tako banalnom primjeru imali prilike shvatiti da opsesivno razmišljanje o problemima, u mnogo važnijim životnim situacijama, može više odmoći nego pomoći.

by Iva