Razne tradicije kroz različite pristupe se bave jesenskim razdobljem. No, čini se da je poruka svih ista: jesen je doba promjene, doba uravnoteženja, doba pripreme za zimski period tame. Za taj prelazak potrebno je opet uloviti ritam izmjene tame i svjetlosti, sprijateljiti se sa tamom koju smo ljeti, okupani svjetlošću sunca, naučili ignorirati.

Kako se to ponovno sklapanje prijateljstva uklapa u vaš život? -  pitanje je na koje morate sami odgovoriti. Možda ste radi razbibrige ljeta odgađali neizbježno, možda se mentalno još niste  vratili s mora. Možda je vrijeme da konačno obavite to veliko čišćenje stana ili bojanje zidova koje odgađate mjesecima. Možda su u vašem životu ostali neki nerazriješeni odnosi koje već dugo ignorirate.  Možda je trenutak da napravite sljedeći korak u vašem životu. Jesen je doba koje nas podsjeća na to da lišće mora pasti, da ljeto mora završiti, da život mora ići dalje. Budite, stoga, kreativni. Dopustite energiji jeseni da vam pomogne da lakše riješite prepreke o koje zapinjete. U njoj pronađite inspiraciju da se i sami prepustite toku života.

Jedna od tradicija kojima je jesen iznimno važna jest Wicca, paganska tradicija koja zagovara osvještavanje povezanosti sa prirodnim ciklusima.

Za Wicce jesenski ekvinocij ima posebno značenje. On je doslovna demonstracija ravnoteže, dan na koji su noć i dan jednaki, u kojem svjetlost i tama plešu zajedno kao stvaratelji, prihvaćajući se.To je odličan trenutak da provjerite kakvu ulogu ravnoteža ima u vašem vlastitom životu.

• Jesu li u vašem životu posao i odmor u ravnoteži? Završetak hektične sezone ljeta možda je odlična prilika da više pažnje posvetite svojim unutarnjim potrebama.
• Jesu li vaše aktivnosti u svijetu u ravnoteži sa razvojem vašeg duha?
• …vaš kućni život sa vašim vanjskim obavezama?
• …vaša briga o drugima sa slijeđenjem vlastitog ispunjanjea?
• …vaše dnevne obaveze sa potrebama vašeg tijela?

Jesen je, kažu Wicce, najbolje doba za postizanje ovih ravnoteža. Ali kako to postići? – možda se pitate. Ugledajte se i ovdje na majku Zemlju, kažu Wicce.  Baš kao što se priroda ne opire životnim promjenama, kao što prihvaća pad lišća i promjenu boja, tako bismo i mi trebali prihvaćati sve faze svog života, zajedno sa poklonima ali i problemima koje one donose. No, s obzirom na to da kao ljudska bića težimo sigurnosti ponekad nam je teško samo se prepustiti životu, pa se opiremo promjenama tražeći sigurnost. No ako uspijemo nadvladati taj otpor ciklus života će nas ponijeti naprijed,  te ćemo s vremenom uvidjeti da je ljepota upravo u izmjenama ciklusa; od radosti prema boli, pa opet prema radosti……Napokon, naš otpor ne mijenja tok života. On nas samo drži u području patnje. Jesenski ekvinocij za Wicce je metafora ljepote prepuštanja.

U dominantnoj kulturi prepuštanje je skoro pa prljava riječ. Ona podsjeća na pasivnost, na žrtvu, na promašaj. Ne volimo razmišljati o prepuštanju. Volimo iznuditi pobjedu! Shodno tome, mi na Zapadu potpuno smo previdjeli da u prepuštanju može ležati i moć.

Paradoksalno, ali slijedeći savjete Wicca o prepuštanju možete pronaći upravo onu akciju koja vam je potrebna da osvježi vaš život i pokrene nove cikluse. Možda je to moć da nastavite sa svojim životom tamo gdje se stali otpuštajući terete koji vas more i nakupljene stvari, moć da raščistite zaostatke od ljeta ili pak zov da se prepustite zovu onog dijela vas koji ste u posljednjim periodima zanemarivali. Moć da konačno pustite ono što ste već odavno trebali.

James Hillman, glasnogovornik suvremene dubinske psihologije, poziva nas da o tome kako se prepušta učimo od umjetnika: “Ono što glumci rade na sceni je upravo “micanje s puta” kako bi lik kojeg glume mogao u potpunosti izići na pozornicu. Jednako rade i pisac i slikar, oni se moraju  maknuti s puta toku koji tada nesputano teče na papir ili platno.” Na isti način i mi moramo maknuti s puta svoje strahove, sumnje, obrasce koji nas sputavaju i o koje zapinjemo, kako bismo se prepustili toku života. Budimo poput drveća koje ujesen pušta lišću sa sebe da otpadne.

Od jeseni možemo naučiti da proces života ne možemo kontrolirati, smatraju Wicce. Ne možemo spriječiti razdoblja da se izmjenjuju, kao ni oseku i plimu svakog aspekta života. Zemlja nas u doba jesenskog ekvinocija također uči kako da otpustimo fazu rasta i života. Prirodno je za ljude da se pokušavaju silom držati za stvari, ali ograničenja i smrt su također svirači u ovom kozmičkom orkestru.

To nam se isprva  može činiti kao da ide protiv zdravog razuma. No zamislite svijet u kojem ništa i nitko ne umire. Prenapučenost je jedna stvar, alki što bismo jeli – hranu koja je još živa? Koja bi utjeha čekala one koji pate od kronične boli ili ozlijede? Takav svijet ne bi bio toliko divan koliko nam se na prvi pogled možda čini.

I oseka i slobodan tok potrebni su ovom svijetu, i jedno zaista pokreće ono drugo.

Odmor nam daje energiju za rast, rast stvara želju za odmorom.  Stoga su uravnoteženje upravo rast i smrt, širenje i povlačenje, život i smrt. Wiccanska nas tradicija jesenskog ekvinocija poziva na usklađivanje sa životnim tokom, i doživljaj mira i radosti na tom putu.

Stoga, iskoristite jesen kako biste dopustili tijelu i umu da opet uspostave ravnotežu.   Baš kao što se dan i noć susreću na datum jesenskog ekvinocija, pustite neka se sretnu i dijelovi vas. Dopustite neka se na taj dan uravnoteže vaši tamni dijelovi sa svijetlima, neka se tuga integrira u radost, a stare rane u nove početke. U jeseni pronađite inspiraciju za prepuštanje životu, i olakšajte si prijelaz u razdoblje zime.